Dimenzijska stabilnost tkanina obično uključuje skupljanje, istezanje i otpornost. Dimenzijska stabilnost izravno utječe na udobnost odjeće i izgled gotovog proizvoda. Tkanine s visokom dimenzionalnom stabilnošću pokazuju minimalnu promjenu dimenzija nakon pranja i manje su sklone deformacijama, dok će se tkanine s lošom stabilnošću skupljati, olabaviti ili deformirati, što će rezultirati loše-pristajanjem ili neprivlačnim odjevnim predmetima.
Na stabilnost dimenzija tkanina utječu različiti čimbenici. Sastav vlakana je ključan; prirodna vlakna poput pamuka i vune sklona su skupljanju tijekom pranja ili u vlažnom okruženju, dok kemijska vlakna poput poliestera i najlona imaju bolju dimenzijsku stabilnost. Strukture tkanja ili pletenja također utječu na stabilnost: pletene tkanine su elastičnije i sklonije rastezanju ili deformaciji, dok su tkane tkanine relativno stabilne, ali varijacije u debljini i gustoći tkanja mogu dovesti do različitih stupnjeva promjena dimenzija. Postupci završne obrade kao što su toplinsko vezivanje, omekšavanje ili tretmani-otporni na skupljanje mogu značajno poboljšati dimenzionalnu stabilnost tkanina.
U ispitivanju i standardiziranom upravljanju, dimenzionalna stabilnost obično se procjenjuje kroz skupljanje nakon pranja, istezanje u mokrom i suhom stanju i otpornost, a testira se prema nacionalnim ili međunarodnim standardima kao što su ISO i GB. Dobra dimenzijska stabilnost ne samo da osigurava točnost dimenzija gotovih odjevnih predmeta, već također poboljšava izdržljivost tkanina i korisničko iskustvo, čineći je važnim referentnim pokazateljem za odabir tkanine, proizvodnju i kontrolu kvalitete.