U modernoj tekstilnoj industriji sve veći broj proizvođača kao sirovinu odabire ekološki prihvatljiva vlakna kao što su organski pamuk, bambusova vlakna, reciklirani poliester i tencel. Ova vlakna imaju manji negativan utjecaj na okoliš tijekom proizvodnje, poput smanjenja upotrebe kemijskih pesticida, očuvanja vodnih resursa ili korištenja recikliranog otpada. Ovo ne samo da smanjuje ekološki pritisak, već također osigurava da je konačna tkanina bezopasna za ljudsko tijelo. Koncept zaštite okoliša u tkaninama ogleda se u ozelenjavanju proizvodnih procesa i tehnologija bojanja i dorade. Tradicionalni tekstilni procesi, kao što su bojenje, dorada i ispiranje, troše velike količine vode i stvaraju otpadnu vodu i ispušne plinove. Moderna proizvodnja tkanina, uz pomoć tehnologija kao što su bojanje s malo-vode-, ne-otrovne boje,-postupci završne obrade koji štede energiju i kemijsko recikliranje, postigla je značajno smanjenje potrošnje energije i emisija onečišćujućih tvari. Time se štiti okoliš, a istovremeno osigurava kvaliteta i postojanost boje tkanine.
Koncept zaštite okoliša također se odražava u upravljanju životnim ciklusom tkanina. Razvoj biorazgradivih tkanina, tkanina koje se mogu reciklirati i tehnologija recikliranja omogućuje učinkovito recikliranje ili razgradnju tkanina na kraju njihovog životnog vijeka, smanjujući opterećenje za zemlju i okoliš. Istodobno, promicanje ekološki prihvatljivih tkanina također promiče svijest potrošača o zelenoj potrošnji, omogućujući cijeloj tekstilnoj industriji da postupno postigne ciljeve održivog razvoja uz težnju funkcionalnosti i estetike.