Ispravna analiza i identificiranje svojstava tkanine te njihova prikladna primjena na dizajn odjeće temeljno je znanje koje svaki dizajner treba savladati. Inače, netočna identifikacija tkanine može dovesti do problema u dizajnu, proizvodnji, nošenju ili pranju cijelog odjevnog predmeta. Identifikacija tkanine uključuje identifikaciju sirovina, karakteristika izgleda i kvalitete izgleda. Promatranje i prepoznavanje tkanina zahtijeva ne samo vid, već i sluh, dodir, pa čak i miris. Na primjer, vizualna percepcija uključuje promatranje sjaja tkanine, bojenja, hrapavosti površine i karakteristika njezinog tkanja, teksture i vlakana. Tkanina od čistog pamuka obično ima mutan sjaj, manje profinjen izgled i može čak sadržavati pamučne čvorove ili nečistoće. Mješavine vune i poliestera imaju svjetlucaviji sjaj, svjetlucavi efekt i nešto tvrđu korpus, bez mekoće, koja postaje izraženija s povećanjem udjela poliestera. Nedostaje im mekan, savitljiv osjećaj i hrskavi su, glatki, pa čak i ravni. Taktilna percepcija omogućuje da se osjeti mekoća, glatkoća, tekstura, elastičnost i temperatura tkanine i vlakana. Kazaljke se također mogu koristiti za mjerenje čvrstoće i istezanja pređe unutar vlakana.
Različite tkanine imaju različita svojstva kao što su prozračnost, upijanje vlage i zadržavanje topline. Na primjer, pamučne tkanine nude izvrsnu prozračnost i upijanje vlage, pružaju udobnost i toplinu, što ih čini idealnim za dječju odjeću. Pri odabiru tkanina važno je uzeti u obzir njihovu prozračnost, zadržavanje topline, upijanje vlage i otpornost na statički elektricitet. Nadalje, čimbenike poput oštrine tkanine, težine, mekoće i zastora treba uzeti u obzir kako bi se odredili prikladni oblici i stilovi za različite dizajne.